Tek početkom tiskarske ere reformatori poput Petera Ramusa započeli su poticati veliku reformu školstva zamjenom usmenog načina učenja tekstom na tadašnjim sveučilištima. Comenius je proširio reformu i na niže školstvo i napisao više od 100 dječjih knjiga. Do tada se edukacija provodila na usmenoj razini, diskutiranjem o mudrim izrekama. Nije bilo analize pisanih dijela. Pojavom udžbenika, 'prenositelji znanja' su morali stvarati linearne tvrdnje sa logičnim implikacijama, a ne koristiti umjetničke izreke. Izravnost tiskanja nije stvorilo nov način poučavanja i omogućilo učenje na daljinu, već je omogućilo ljudima da razmišljaju na novi način.